nedjelja, 04.05.2008.

odlutao (traži se!) mačak đibo, sivi tigrasti

ne moram vam ni reći koliko se grozno osjećam...i ne samo ja, nego i moja obitelj, i svi koji su poznavali đibu ili su bili s njim u kontaktu....
dakle, bilo je to za praznik 1. maja...trebao je biti obiteljski izlet u dugopolje, gdje nam je vikendica i moj eko-vrt. dan je bio prekrasan, pa što ne bi poveli i đibu, da se malo privikava, sad kad smo sredili kuću na način da možemo u njoj noćit i boravit....đibu smo do sada vodili sa sobom tamo ne više od 10 ak puta, i ne mogu baš reći da se on tamo osjećao kao na svome. Bojao se....međutim, mislili smo da će s vremenom naučit kad ga budemo češće vodili.............
ali, tog kobnog dana, stvari su se okrenile onako kako nitko od nas nije želio : jedan trenutak đibu smo ispustili iz vida, i više ga nemacrycrycrycrycry
nije moglo proći minuta ili dvije, svi smo već bili u potrazi za njim............
tad sam mislila da je on samo pronašao negdje mjesto (utočište) gdje će se sakriti do trenutka kad se on sam osjeti dovoljno sigurnim da bi mogao izaći…..to se dogodilo oko podne, a što se noć više bližila svi smo se osjećali sve gore….
Odlučila sam da se neću vraćati u split dok se đibo ne pojavi (iako to nisam planirala)djeca su ostala sa mnom iz istog razloga, a jole je otišao kući jer drugi dan radi. Nismo ponijeli ni četkice za zube, ni piđame, niti se na bilo koji drugi način pripremili za ostanak. No sve to nije bilo važno u tom trenutku. Svi smo željeli samo da se đibo vrati…
Vjerovala sam da je negdje tu u blizini i svaki ga čas očekivala. Svi smo ga zvali i tražili, međutim, njega nema…počela sam se uzdati u noć i da će doći do jutra, ali to se nije dogodilo….ostali smo još jednu noć, pa još jednu, dozivali ga i tražili sve više, ali od đibe ni traga ni glasa…
Počela sam govoriti sa susjedima, a jedan kaže tu ti je on negdje, vratit će se…
Drugi kaže : naći ćeš ga ti u stanu, išao ti je on kući- u split, a neki su me tješili sa pojest će ga lisica….
Sve tri opcije su naravno bile itekako moguće, međutim, sada mi se čini ona druga najvjerovatnija: mačke uvijek žele svoj teren, a đibo je odrastao u splitu u stanu, dakle to je njegov jedini teren………i vjerovatno se on odmah isti dan uputio svojoj kući u split………
Strašno….ne smijem ni pomisliti koliko opasnosti ga čeka na putru do kuće : od lisica i drugih lovica u prirodi, od oštrih stijena i trnja preko klisa, i napokon, kad već dođa do splita, treba preći cestu mali milion puta dok dođe do svoje kuće………prestrašno
Neprestano molim Boga da mu da snage i da mu pomogne pronaći pravi put do kuće…….ne sjećam se kad sam zadnji puta u životu nešto toliko silno željela……….
Danas popodne smo se vratili kući i odmah sam isprintala njegovu sliku nekoliko puta i napisala neke podatke o njemu i broj telefona da mi se jave, ako ga tko vidi……….polijepili smo ih na frekventna mjesta ma rubne dijelove grada gdje bi se prvo mogao pojaviti ako je stigao u split
Sada mi više ne preostaje ništa osin nade, vjere i molitve……………

Ako ga netko vidi ili ga je udomio neka mi javi
na mob. 092 111 7154

A pogledajte samo kakav krasan mačak je đibo a da ne kažem da je legenda i da nam je promijenio živote.
leina 1. sv. pricest 14.5. 008
opušteni....

o1-001
kako je topla i mila.....

kraj-ljeta-042
koje ću danas?

jesenska-svečanost0001
dobro mi stoji ova kesa...

dujin 7. rodj. 015
spava...........

dujin 7. rodj. 014
odmara.......

2007 004
opet spava............

dujin-7.-rodj.-012
nije loša ova kutija...........

proslava-Leinog-9-rođendana
ova je malo manja...........

pronađi-macu
pronađi me..........

P1010379
malo ću ja to stisnit odozgo........

P1010386
sanjam............

P1000911
sad će proletit grlica........

P1010133
pametni mačak...........

P1010376
na put se spremam.........

P1000041
volim skočice...........

o1 001
omiljena patka.............

P1000036
nostalgija


Još kao mačić je postao legenda kad je u mojo rodnoj kući u daruvaru pronašao vjenčani prsten moje sestre pa je mirella o njemu napisala pjesmu „Mačak đibo“ i lea počela pjevat na festivalu…

mačak đibo.mp3


U naše živote je svojim igranjem, spavanjem i prisustvom unio toliko radosti i veselja, mislim da bi se prepolovio smijeh u našem životu da njega nije bilo………..
Na you tube je njegovu ljubav prema pilićima vidjelo par tisuća ljudi…….



I napokon, naveo nas je lagano da prenoćimo u kući u kojoj smo to odgađali već bezbroj puta iz raznoraznih načina (kad nam je već tako blizu do kuće..)……..
Svi smo živčani, samo se svađamo, jedni od drugih skrivamo bol da nebi djeci ubili nadu…………jezivo, tužno, grozno………
đibo, vrati nam se, kakav god možeš, samo nam se vrati……..
lekciju smo naučili : DRVO SE SAVIJA LAKŠE DOK JE MLAĐE
a sad moji dragi splićani, solinjani, dugopoljci, mravinčani,klišani i svi usputni dobri ljudi na 20 kilometarskom potezu od dugopolja do splita :POMAGAJTE !!!!! ako ga vidite odmah ga spašavajte i i javite mi !!!!
jer najlakše bi bilo sada nabavit nekog drugog malog mačića i zaboravit svoju tugu i bol, ali šta će đibo bez nas kad smo ga skoro 5 godina držali samo u stanu??? kad nije ni svjestan svih opasnosti koje ga mogu zadesit, borbe za opstanak u surovom svijetu od kojega smo ga mi izolirali..........
(23:20) komentari(25) printaj (?)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.